Crna Gora je ponovo u političkoj krizi, izazvanoj smenom ministra pravde i ljudskih i manjinskih prava, Vladimira Leposavića, koji je negirao genocid u Srebrenici.
U stvari, može se reći da je proevropska vladajuća koalicija različitih partija, predvođena premijerom Zdravkom Krivokapićem, u krizi gotovo od samog početka.
Kriza vlasti traje od preuzimanja vlasti
Pogledajte samo neke naslova u medijima o događajima u Crnoj Gori poslednjih meseci: Nova velika kriza u Crnoj Gori, svađa oko ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, masovni protesti u Crnoj Gori zbog smene ministra koji negira genocid u Srebrenici, Haos u Crnoj Gori: Vladin automobil u kojem premijerovu ćerku povredili demonstranti itd. Ovo su samo neki od naslova vezanih za političke odnose u Crnoj Gori, dok se Krivokapićeva vlada suočila sa divljim trećim talasom pandemija, zbog čega je u jednom trenutku vojska izvedena na ulice kako bi kontrolisala sprovođenje strogih mera.
A aktuelni predsednik Crne Gore Milo Đukanović, lider najveće opozicione stranke DPS i decenijama neprikosnoveni vladar ove bivše jugoslovenske republike, sve to posmatra sa strane. Naime, kada je Đukanovićev DPS tesno izgubio prošlogodišnje parlamentarne izbore, mnogi su uzvikivali: „Milo je pao“.
Đukanović nije pao, kako su mnogi izvestili
Mediji su je tada isticali da je Đukanović pretrpeo poraz, ali da definitivno (još) nije pao.
“Đukanovićev DPS je do sada izgubio dio moći, ali nije izgubio gotovo svu svoju političku moć. Đukanović je sve preživeo i ostao na vlasti, pa je čak i u situaciji kada je DPS, iako pojedinačno najjača stranka, izgubio na izborima, on je i dalje na vlasti kao predsednik Crne Gore. Niko ne treba da se iznenadi ako u bliskoj budućnosti budemo svedoci njegovog osmog mandata premijera. Naravno, kada završi svoje predsednikovanje. “
Đukanović je učvrstio vlast i predstavio Crnu Goru kao žrtvu velikosrpske politike
Od prošle godine, Đukanović je, s jedne strane, konsolidovao vlast u DPS-u i u januaru je ponovo izabran za predsednika jedine najjače stranke u Crnoj Gori, dok je, s druge strane, pokrenuo kampanju za promenu prosrpski orijentisane opozicione većine u koalicionoj vladi.