in ,

Holanđani recikliraju čak i toaletni papir! I to korišćen… Evo kakva je njihova računica i koje tehnologije koriste

U novije vreme, kada je reč o rastućem brdu otpada sa kojom se susrećemo, često se kao rešenje pominje njegovo odvajanje i reciklaža. Bez namere da se potcene oni i njihovi efekti, odvajanje i reciklaža nisu ni približno blizu da značajno ublaže, a kamoli reše problem otpada i zagađenja.

Pecanje plastike u Holandiji

Reciklabilno „R“ je tek na trećem mestu „formule“ za smanjenje otpada: Ponovna upotreba – Smanjivanje – Recikliranje. Od 250 miliona tona plastičnog otpada godišnje, samo devet odsto se reciklira, sa malim šansama da se taj procenat poveća u doglednoj budućnosti.

Rešenje je na individualnom nivou u promeni navika ljudi. Uvidevši i prihvatajući činjenicu da je i nelogično i neprihvatljivo da je plastična kesa, predmet koji se u proseku koristi 12 minuta, napravljena od materijala kojem je potreban četvorocifreni broj godina da se razgradi.

A da je promena na individualnom, potrošačkom nivou moguća najbolje ilustruju primeri iz SAD-a i Danske. Iako je nekoliko američkih država zabranilo upotrebu plastičnih kesa, prosečni Amerikanac i dalje „troši“ 365 kesa godišnje. Jednu na dan. Prosečni Danac četiri godišnje, jednu na svaka tri meseca.

Drugo rešenje, na opštem nivou, je prelazak sa linearne na kružnu ekonomiju. U tradicionalnoj, linearnoj ekonomiji, proizvod gubi svoju upotrebnu vrednost nakon upotrebe. U kružnom ili cirkularnom, ne gubi.

Postoji mnogo definicija kružne ekonomije, ali teza je da je to ekonomski sistem u kojem sirovine, materijali, delovi i finalni proizvodi ne gube ili minimalno gube na vrednosti. Još jedna konstanta koja se provlači kroz sve definicije i povezuje kružnu ekonomiju sa pametnim gradom je takođe novi način razmišljanja i ponašanja koji povezuje i prepliće učesnike u lancu proizvodnje i potrošača.

OSAM VAŽNIH KORAKA

Kružnu ekonomiju i gradove takođe povezuje činjenica da su gradovi najveći generatori problema. Iako zauzimaju samo dva procenta Zemljine površine, u gradovima živi 55 procenata svetske populacije koja troši 75 procenata svetskih resursa.

Oni su odgovorni za 70 odsto emisije gasova sa efektom staklene bašte (od čega je 40 odsto u gradskom saobraćaju), a predviđa se da će 2050. godine 80 odsto svetske hrane biti potrošeno u gradovima. Ali, isto tako, gradovi, kao mesta sa najvećom koncentracijom ljudi, takođe su mesta sa najvećom koncentracijom ideja, a time i najvećim brojem rešenja.

Holandija, prenaseljena i siromašna resursima, sa 75 odsto stanovništva koje živi u gradovima i koja je dugo morala biti preduzimljiva i inovativna da bi preživela u regionu, jedna je od vodećih zemalja u tranziciji od linearne ka kružnoj ekonomiji.

Ovo je potvrda holandske omiljene izreke „Elk nadeel heeft z’n voordeel“, koju je izgovorio Johan Krojf, legenda Ajaksa i Barselone, i prema njoj svaki nedostatak sadrži i prednost. A da su Holanđani tu prednost dobro primetili i znaju kako da je koriste, pokazuje i činjenica da je Amsterdam sa 11 odsto zaposlenih u kružnoj ekonomiji vodeći grad u svetu po kružnosti.

Zbog toga nije iznenađujuće što plan iz osam koraka „Kako stvoriti kružni grad“ dolazi iz Holandije, u kojem su prikupljena iskustva koja bi mogla da posluže kao putokaz prema drugim gradovima.

Budući da su neka kružna rešenja već zaživela, prvi korak je stvaranje platforme na kojoj će biti predstavljeni uspešni primeri iz bližeg i daljeg okruženja. Drugi korak je prepoznavanje kružnog potencijala i određivanje ambicija grada. Gradovi imaju svoje razlike i specifičnosti po kojima se jedan razlikuje od drugog.

Drugim rečima, ako je problem sa kojim se različiti gradovi suočavaju isti, to ne znači da način rešavanja tog problema mora biti isti. Ne postoji univerzalno rešenje za sve gradove, pa je pristup kružnoj ekonomiji potrebno integrisati u karakter, istorijsko nasleđe, životnu sredinu i ambicije grada.

Treći korak zahteva da od samog početka preduzetnici budu uključeni u proces. Oni su, najčešće, već ovde, u gradu; samo ih treba pronaći i aktivirati. Prevazilaženje barijera i prepreka je četvrti korak. Mogu biti pravne, ekonomske, tehničke, socijalne ili neke druge prirode.

Da bi se neke prevazišle, biće neophodno promeniti postojeće zakone, a neke pripremiti stanovništvo za promene, za prelazak sa starih procesa, materijala i navika na nove, što u početku često može zvučati nerealno i apsurdno. Holistički pristup i interdisciplinarnost su obeležja petog koraka.

Neophodno je da ljudi iz različitih delatnosti sarađuju. Šesti korak je posebno važan, u kojem bi lokalne ili državne vlasti trebalo da svojim primerom dokažu svoju posvećenost kružnoj ekonomiji. Baš kao što je New Deal nekada vodio ekonomiju ekonomskim ulaganjima u ekonomskoj krizi, danas bi Green Deal trebao da upravlja kružnom ekonomijom kroz državnu potrošnju; u javnim nabavkama vlasti treba da daju prednost proizvodima napravljenim prema principima kružne ekonomije.

PRIMER MARIUSA SMITA

Kao što su automatizacija i digitalizacija eliminisali mnoga radna mesta, ali stvorili i nova, isto će se dogoditi i sa cirkulacijom. Sedmi korak kaže da se i obrazovanje i prekvalifikacija moraju prilagoditi tranziciji iz jednog oblika ekonomije u drugi. I, konačno, osmi korak, praćenje rezultata i učenje na greškama.

Ne može se očekivati da će sve uspeti od prve i ne sme se odustati kad ne uspe. Ili, da se ponovo poslužim njegovom izrekom, Johan Krojff je rekao: „Je moet schieten, anders kun je niet scoren“. Ili, u prevodu, „Morate da šutirate, ili nećete postići gol“.

Gotovo svih ovih osam koraka može se prepoznati na primeru Mariusa Smita i njegove kompanije Plastic Whale. U januaru 2011. Marius Smit, shvatajući koliko ljudi plovi i koliko plastičnog otpada, uglavnom praznih boca, pluta Amsterdamskim kanalima, došao je na ideju da organizuje turističko krstarenje i sakuplja plastiku iz kanala.

Prvi događaj plastičnog ribolova, održan u septembru iste godine, okupio je 450 „ribara“ koji su ne samo obišli Amsterdam sa čamaca, već i očistili njegove kanale. Već sledeće godine isplovila su 72 broda sa 1.200 „ribara“. Tako prikupljena plastika poslužila je 2014. godine kao sirovina za brodogradnju. Te godine Smitu su se pridružile velike kompanije poput Starbucksa, Nike, Tommi Hilfiger-a i ING banke, a ubrzo je osnovana i Plastic Whale Fondation, koja ima za cilj ne samo čišćenje kanala, već i obrazovanje dece.

U međuvremenu je Plastic Whale izgradio desetak brodova, a 2018. godine angažovao je tehnologe i dizajnere koji su od tako prikupljene plastike pokrenuli i proizvodnju kancelarijskog nameštaja. Koji su, čak i pre nego što su završeni prvi primerci, neke opštine već naručile za svoje kancelarije.

Da ova Smitova ideja i akcija nemaju samo ekološki, već i ekonomski potencijal, svedoči i činjenica da svako ko sedne na brod i počne da čisti kanale plaća cenu od oko 40 evra za oko dva sata plovidbe i čišćenja. U rekordnoj godini, 2019. godine, 13 brodova plastičnih kitova prešlo je 1.786 putovanja. Na njima je bilo ukupno 17.978 ljudi, a iz vode je izvađeno oko 40.500 plastičnih boca koje će uskoro postati novi brod ili nameštaj.

A kako to izgleda kad krenete od početka na principima kružne ekonomije i pametnog grada, dokazuje poslovna zona 20/20 u Hufdorpu blizu Amsterdama, gde se koncept cradle-to-cradle primenjuje u najvećem procentu u svetu. Na 90 hiljada kvadratnih metara zgrade su građene na prilagodljiv način i od demontaže i od biorazgradivog materijala.

Na taj način troškovi gradnje nisu bili samo 18 odsto niži u odnosu na klasični način gradnje, već su postignute i mnoge druge prednosti za budućnost. Ako se odluči da se izgradi nova zgrada umesto postojeće, sadašnju neće biti potrebno rušiti, ali će je biti moguće demontirati i ponovo upotrebiti njen materijal ili demontirati na ekološki prihvatljiv način.

Električnu energiju proizvodi 2500 kvadratnih metara solarnih panela, a brojni unutrašnji i spoljni zidovi zgrada su zeleni zidovi, tj. zidovi na kojima rastu biljke, što doprinosi ne samo estetskom utisku, već i poboljšanju kvaliteta vazduha, toplotne izolacije i unosa kišnice.

Ovde se uzgaja dvadesetak sorti voća i povrća za restorane smeštene u poslovnoj zoni, što značajno smanjuje troškove i zagađenje koje bi prevoz te hrane prouzrokovao. Sve zgrade su povezane sa sistemom za prečišćavanje otpadnih voda, koji se ne tretira samo tako da ne zagađuje prirodu, već i zato što se važne sirovine nalaze u fekalnoj vodi. Oni proizvode energetski biogas i fosfate koji se koriste za proizvodnju đubriva.

Kada bi se na ovaj način urin sakupljao i prerađivao iz celog Amsterdama, ne samo da bi se za prečišćavanje otpadnih voda uštedelo 400 hiljada evra za godinu dana, već bi se sakupilo dovoljno fosfata za proizvodnju hiljadu tona đubriva. Što je dovoljno za oplodnju poljoprivrednih površina veličine 10 hiljada fudbalskih terena.

BLAGO IZ ORMANA

U otpadnim vodama postoji još jedna vredna sirovina: korišćeni toaletni papir. Holanđani troše 180.000 tona godišnje. Oko 200 000 stabala moralo je biti posečeno za celulozu potrebnu za njenu proizvodnju.

U Jelsumu, na severu Holandije, 2017. godine izgrađena je biciklistička staza u kojoj je mešan asfalt i celuloza dobijena od korišćenog toaletnog papira. Papir, koji se do tada, nakon sakupljanja u taložnicima rezervoara za prečišćavanje otpadnih voda, sada steriliše na visokim temperaturama, a zatim presuje u pelete bogate celulozom koja se dodaje asfaltu da bi povećala njegovu gustinu.

Nakon više nego zadovoljavajućih rezultata merenja kvaliteta biciklističke staze u Jelsumu, na isti način je asfaltiran i parking u Groningenu, a nedavno je vrlo prometna Ijburglaanska cesta u Amsterdamu prekrivena takvim asfaltom.

Povodom pokretanja Ijburglaana, Marieke van Doornick, zamenica gradonačelnika Amsterdama, čiji portfelj uključuje uređenje i održivu izgradnju, rekla je: “Smatram ovaj put dobrim primerom koji simbolizuje čitavu kružnu ekonomiju. Jer čak i ako se koristi toaletni papir može se reciklirati za neku novu svrhu, to znači da više ne moramo smatrati ništa otpadnim. Sve se može ponovo upotrebiti. “

Polazeći od ideje da se sve može ponovo koristiti i od činjenice da su najčešći proizvodi u ormarima Holanđana farmerke, koje pre ili kasnije završe u smeću, Bert van Son pokrenuo je Mud Jeans. Bert i njegovi saradnici vide ovo „blago iz ormara“ kao sirovinu i inspiraciju.

Od nje prave ili vintage odeću od farmerki ili koriste staru tkaninu kao sirovinu za izradu novih materijala od farmerki. Ovaj koncept nije samo moda, već i ekološki osnovana inicijativa: da bi se napravilo platno za par novih farmerki, potrebno je, od uzgajanja pamuka do procesa bojenja tkanine, potrošiti oko osam hiljada litara vode , i globalno, uzgoj pamuka potrebnog za proizvodnju farmerki odgovoran je za upotrebu 25 posto pesticida u poljoprivredi.

Uvek će postojati, i treba da bude, novih farmerki, pa proizvodi iz Mud Jeans-a te brojeve ne mogu eliminisati, ali ih mogu znatno smanjiti. Na kraju, velike su šanse da će ove nove farmerke, jednog dana odbačene, zahvaljujući Mud Jeans-u, ponovo završiti u prodavnicama i nečijim ormarima.

Johan Krojf

Pre mnogo godina, Johan Krojf je, aludirajući na slavu Amsterdama i Holandije, koje je zahvaljujući svojim fudbalskim veštinama raširio širom sveta, rekao da je on najvažniji holandski izvozni proizvod. Najvažniji ili ne, bio je jedan od najpoznatijih.

Za kojeg mnogi ljudi znaju da je na put u svet krenuo iz Holandije. Većina ljudi nije svesna da su audio kasete, CD-ovi, Bluetooth i WiFi poreklom iz Holandije i osvojili svet, a 85 posto čipova proizvedenih širom sveta su patentirani u Holandiji. I to je samo mali deo holandskog izvoza, jer je zemlja sa 0,04 procenta (da, čak ni pola promila) obradivih površina na svetu drugi najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda na svetu.

Od Holandije danas počinju brojna rešenja za pametne gradove, kao i koncepti tranzicije od linearne ka kružnoj ekonomiji.

Nema sumnje da će osvojiti i svet.

Napisao KnK

Šta mislite o ovome?

45 Points
Upvote Downvote

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

cena hrane

Cene hrane porasle najbržim tempom u poslednjih 10 godina! Izveštaj UN donosi podatke globalno, evo šta stručnjaci predviđaju

Vulin Aleksandar

Vulin: Nema nikakve šanse da se marihuana legalizuje