Izvor: Krik
Niz spornih radnji obeležio je sudski postupak protiv vođe navijača Partizana, Veljka Belivuka, 2018. godine. Prvobitno osumnjičen za teško ubistvo, on je optužen, a potom i oslobođen, za mnogo blaže krivično delo – pomaganje u ubistvu Vlastimira Miloševića u Ulici 27. marta u centru Beograda. Njegov DNK trag nađen na automobilu korišćenom prilikom ubistva nije bio dovoljan za osuđujuću presudu. Promenjeni nalaz sudskog veštaka “uklonio” ga je sa mesta zločina – pisao je Krik o suđenju Veljku Belivuku, povodom brutalnog ubistva Vlastimira Miloševića, koje je potreslo srpsku javnost.
Pojedini dokazi nisu ni stigli na sud, pošto ih je kontaminirao policajac tokom uviđaja. Tužilaštvo nije utvrdilo da li je “izvesni Vučko” sa kojim je Belivuk komunicirao zapravo Nenad Vučković Vučko, pripadnik Žandarmerije. Inače nezaposlenog Belivuka, na suđenju je branio petočlani tim uticajnih advokata – pisao je Krik u maju 2018. godine.
Vučković je i dalje pripadnik MUP-a, a po saznanjima Direktno.rs vratio se u centralu Žandarmerije nakon službe u unutrašnjosti.
O oslobađanju Belivuka za “ubistvo na šinama” kako su ga mediji nazvali, danima se govorilo u Beogradu i pisalo o tom slučaju, ali je ostavilo otvorena pitanja o kontroverzama koje su pratile kasnije suđenje.
Nedelju dana posle ubistva te 2017. godine, policija je uhapsila Belivuka pod sumnjom da je počinio teško ubistvo, kako je pisalo u saopštenju MUP-a. Tri meseca kasnije kao pomagač u zločinu uhapšen je Marko Miljković (jedan od uhapšenih u sadašnjoj akciji policije), inače kum ubijenog. O trećem učesniku Mirku Kojiću nije bilo reči sve do podizanja optužnice.
Mesto ubistva Vlastimira Miloševića
– Tužilaštvo je kao dokaz protiv trojice okrivljenih predložilo brojne svedoke, među njima i jednog očevica, snimke sigurnosnih kamera koje su zabeležile ubistvo, kao i Belivukove tragove DNK nađene na zapaljenom automobilu. Tužilac Aleksandar Isailović rekao je da su Belivuk i ubijeni bili u zavadi u vezi sa poslovima oko obezbeđenja noćnih klubova – preneo je Krik.
Belivuk je odbio da se brani na sudu, rekao je kratko da nije ubio Miloševića, da ne zna ništa o tom događaju i da po savetu svojih advokata neće iznositi odbranu i odgovarati na pitanja. Miljković se branio ćutanjem.
– Snimci sigurnosnih kamera takođe nisu bili od koristi pošto se ispostavilo da nijedan od veštaka nije mogao da na osnovu njih utvrdi identitet ubice, pa čak ni visinu, težinu, niti kog je pola. Sporan je bio nalaz sudske veštakinje Milice Keckarević Marković koja je radila na najvažnijim dokazima protiv Belivuka – tragovima njegovog DNK. Ona je ispričala da je na čaurama sa lica mesta pronađen trag nepoznate muške osobe, a da je Belivukov trag bio na bravi gepeka automobila korišćenog prilikom ubistva. Na ovom tragu, međutim, postojao je i DNK druge osobe zbog čega su advokati tvrdili da je dokaz zbog toga nedovoljno čvrst – preneo je Krik.
– U njenom konačnom izveštaju ne spominje se da je Belivukov genetski materijal pronađen i na kapiji zgrade u kojoj je stanovao Milošević, iako je to pisalo u krivičnoj prijavi dostavljenoj tužilaštvu.
Posle dugog ispitivanja ona je priznala da je reč o grešci u komunikaciji između nje i policije i da zapravo na kapiji nije nađen dokaz koji vodi do Belivuka.
– Postoji stepen sumnje da su okrivljeni na neki način imali veze sa ovim krivičnim delom, ali to nije dovoljno za osuđujuću presudu za koju je potrebno je da postoji izvesnost – rekla je sudija u ovom slučaju, Slavica Nikolić, istakavši da je u ovom postupku sve ostalo na nivou sumnje.
Inače, organizovana krtiminalna grupa, na čijem je čelu, kako se sumnja Belivuk, dovođena je u vezu i sa nestankom Lazara Vukićevića, svojevremeno hapšenog zbog pucanja na jednog od braće Vavić. Sumnja se da su te noći 15. oktobra 2020, sa Vukićevićem nestali i Barani Damir Hodžić i njegov zet Adis Spahić.