Nikad se nije našao u politički nezavidnijem položaju. Ostao je usamljeni kralj na šahovskoj tabli, kojem se mat sve više približava. Ispred njega su dva slobodna polja, koja neizbežno vode u politički ambis.
Pošto je odavno atrofirao svoj osećaj za stvarnost, vrativši zakon skupštini, želeo je još jednom pokazati silu. Međutim, s efektom bumeranga. Jer zakon će se vratiti, ne ostavljajući mu manevarski prostor.
Rimljani su govorili: Abusus abusum invocat – Greh nakon greha zakotrlja se, ili jedna greška povuče drugu.
Naime, potpisivanje zakona, ili drugim rečima, razočaranje njegovih podanika, potez je koji poraz na predstojećim izborima u Nikšiću čini izvesnijim.
S druge strane, gluvoća prema imperativnoj ustavnoj normi koja glasi:
” Predsednik Crne Gore dužan je doneti ponovno doneseni zakon”, rezultiraće kršenjem Ustava Crne Gore, što dovodi do njegove smene. Naravno, pod uslovom da Ustavni sud utvrdi povredu koju bi primetio brucoš Pravnog fakulteta. Na taj bi način Zakon o slobodama vere, osim što bi bio omča oko vrata bivše vlade, zategnuo i vrat predsednika države.
Međutim, zajednička izjava predsednika Skupštine, vlade i države, ukazuje na saradnju dve suprotstavljene stranae . Predsednik države suočiće se s testom kohabitacije vrlo brzo, krajem januara ove godine. Oči su uprte u njega. Ostanite dosledni i ustanite sa stolice, ili popustite i prvi put pokažite znakove svoje slabosti. U svakom slučaju, neće ga zanimati.
U ratu između ponosa i moći neće biti pobednika. Biće samo gubitnici. Onaj koji je godinama negovao te dve zle osobine.
(Kosta Nenezić – In4S)