Knjiga se bavi kriminološkim istraživanjem smrtonosnog nasilja u šest balkanskih zemalja, a rad je hrvatske kriminološkinje Anna-Marie Getoš Kalac i štampana je kod jednog od vodećih naučnih izdavača – Springera

Stogodišnji stereotip o Balkanu kao prostoru sveprisutnog nasilja, srušila je netom objavljena knjiga koja pokazuje da je nasilje na Balkanu malo izraženije nego u severnoj, zapadnoj i centralnoj Evropi, ali i manje prisutno nego u zemljama istočne Evrope, Americi ili Africi.
Knjiga se bavi kriminološkim istraživanjem smrtonosnog nasilja u šest balkanskih zemalja, a rad je hrvatske kriminološkinje Anna-Marie Getoš Kalac i štampana je kod jednog od vodećih naučnih izdavača – Springera.
Balkanska studija o ubistvima (“Violence in the Balkans – First findings from the Balkan Homicide Study”) pruža izvorne empirijske podatke iz 2.073 sudskih spisa u Hrvatskoj, Mađarskoj, Kosovu i Metohiji, Severnoj Makedoniji, Rumuniji i Sloveniji.
Analizirajući podatke o 2.416 počinitelja i 2.379 žrtava, knjiga pomno proučava situacijske, kriminogene, žrtvoslovne i proceduralne karakteristike smrtonosnog nasilja na Balkanu, kaže u predgovoru jedan od vodećih nemačkih kriminologa Hans-Jörg Albrecht i dodaje da se knjiga posebno koncentriše na ono što bi te situacija moglo navesti da postanu smrtonosne.
Pojavna smrtonosnog nasilja
Empirijski podaci dali su sliku pojave smrtonosnog nasilja na Balkanu prema kojoj se ono najviše događa u manjim gradovima, a najmanje u najvećim i ujedno glavnim gradovima tih zemalja.
Dovršena ubistva obično se događaju među ukućanima, odnosno između intimnih partnera i članova porodica, dok u slučajevima pokušaja ubistava žrtva i počinitelj najčešće nisu u porodičnim vezama.
Na Balkanu, kao i u celoj Evropi, smrtonosno nasilje između potpunih stranaca predstavlja retkost i događa se u manje od 15 posto slučajeva, kaže se u istraživanju Anna-Marie Getoš Kalac.
Počinitelji smrtonosnog nasilja najčešće su muškarci, uglavnom nad drugim muškarcima. Od svih nasilja, nasilje nad intimnim partnerima u 15 posto slučajeva počine muškarci, a u 39 posto žene. Iako su ređe počiniteljke smrtonosnog nasilja, žene ga čine uglavnom nad muškarcima – to radi čak 72 posto žena prestupnica.
Većina smrtonosnog nasilja počinjena je na privatnoj mikrolokaciji u večernjim satima i posle podne, vikendom ili u dan pre i posle vikenda. Velika većina smrtonosnog nasilja ima samo jednog počinitelja i samo jednu žrtvu.
U pogledu motiva, nešto više nasilja smišljeno je unapred nego što je učinjeno afektivno, otprilike polovina motiva ostaje nejasna, a zatim sledi nasilje iz osvete i pohlepe, ističe se.
Skrivena veza nasilja i organizovanog podzemlja
“Uprkos lakšoj dostupnosti vatrenog oružja, zbog nedavnog ratnog nasleđa u regiji, otkrili smo da je samo 13 posto počinitelja koristilo vatreno oružje, u poređenjui sa čak 62 posto onih koji su koristili hladno oružje pa čak i 21 posto počinitelja bez oružja uopšte”, objašnjava vanredna profesorka na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Getoš Kalac ističe da nije mogla utvrditi povezanost nasilja i organizovanog kriminala, odnosno da se i kod vrlo široke definicije tog pojma samo 1,6 posto svih počinitelja moglo barem donekle povezati s kriminalnim podzemljem. Razlog je što su u takvim slučajevima počinitelji često nepoznati pa ne ulaze u sudske spise pa stoga nisu ni uzorak istraživanja.
Ona navodi da su čak u dve trećine posebno okrutnih slučajeva žrtve žene i kao zanimljivost napominje da se u takvim slučajevima retko utvrdi da su počinitelji psihički poremećeni ili smanjene kaznene odgovornosti. Udeo žena žrtava u manje okrutnim slučajevima smrtonosnog nasilja iznosi 28,5 posto, a muškaraca 71,5 posto.
Više od zapadne, manje od istočne Evrope
Prema Hans-Jörgu Albrechtu, počasnom direktoru na Max Planck Institutu za poredbeno i međunarodno krivično pravo, knjiga pokazuje rastuću sposobnost provođenja izvrsnih kriminoloških istraživanja i unaprjeđenja istraživanja ubistava u smislu teorije prilagođene pojedinostima balkanske regije.
Također, knjiga otkriva sliku smrtonosnog nasilja koja je u velikoj suprotnosti s popularnim predodžbama o Balkanu. U tim predodžbama Balkan je sklon nasilju zbog tradicije razbojništva i naslijeđa slabe države, što se pripisuje dugotrajnoj vladavini stranaca.
Stope smrtonosnog nasilja su, istina, nešto veće na Balkanu nego na sjeveru, zapadu i u središtu Evrope, ali su manje od stopa ubistava koje su zabilježene u istočnoj Evropi, u Americi, Africi ili dijelovima Azije, ističe Albrecht.
Knjiga jasno pokazuje da se smrtonosno nasilje na Balkanu ne događa na ulicama i među strancima i da je retko posledica sukoba u sivoj ekonomiji ili nasilne odmazde. Kao i u ostatku Evrope, nasilje na Balkanu se danas uglavnom događa između intimnih partnera, dodaje Albrecht.
Kako uhvatiti stvarno nasilje?
On upućuje na to da kriminološki istraživački interesi u Evropi sve više stavljaju u fokus određene podskupove žrtava ili počinitelja, što “može odražavati političke agende”. Takav je, na primer, slučaj rasprave o „femicidu“. One pozivaju na povećanje kazni za ubistvo žena, iako globalna studija o ubistvima Kancelarije UN-a za droge i kriminal (UNODC) beleži da su na globalnom nivou četiri od pet žrtava mladi muškarci, a jedna žena.
Prikupljeni podaci nude bogatu osnovu za dalju analizu i teoretisanje koja se mogu proširiti na različita, a ponekad i politički osetljiva pitanja koja danas obeležavaju područje istraživanja ubistava, zaključuje Hans-Jörg Albrecht.
Getoš Kalac iznosi niz dilema koje stoje pred istraživačima i to ne samo u vezi nedostupnosti podataka za istraživanje, nego i teorijske naravi, jer, ističe, kao i drugde u Europi i na Balkanu prilično velik udeo ubistava ostaje dobro skriven među prirodnim smrtnim slučajevima.
Mi ne beležimo, a kamoli merimo sveukupnu stvarnost nasilja. Mi samo brojimo slučajeve koji se uklapaju u naša pojmovna određenja smrtonosnog nasilja, kaže Getoš Kalac i zaključuje: Treba nekako uhvatiti i izmeriti stvarno nasilje koje se događa u svakom incidentu i time se usresrediti na opipljivo nasilje, a ne na njegovo tumačenje koja dolazi s različitih strana.