Proučavajući ulogu Slobodana Jovanovića u raznim periodima njegovog života, pronašao sam jedan detalj, tj. bolje rečeno opisaću Vam reakciju osobe sa slike jednim povodom, a to je sve izgledalo ovako:
Iz kulturne naše istorije Slobodana Jovanovića pokušao je da izbaci komunistički režim. Pokušala je Đilasova Mitra, kada je na jednoj proslavi Akademije nauka, upirući rukom na njegov portret, među portretima ostalih predsednika Srpske akademije nauka, pitala besno: “Ko je ovaj gospodin?” I kad joj je ponizno rečeno ko je, onda je Mitra još bešnje pitala: “Šta će taj gospodin ovde?” I jedna je ropska duša progovorila: “Skinite ga!” I skinuli su ga. Držeći portret Slobodanov u ruci, Sekretar upita svog Predsednika : “Gde da ga stavimo?” A Predsednik, gledeći u svoga komunističkog Ministra prosvete, Đilasovu Mitru: “U podrum ga bacite!” Ali kada se svečanost završila, Sekretar je upitao tiho Predsednika: “Mogu li da ga stavim u svoju kancelariju?” I dobio je još tiši odgovor: “Možete!”

Mrtvi portret Slobodana Jovanovića bio je jači od sile koja je od slobodnih ljudi načinila robove, bio je jači od Ministra prosvete, ove Mitre, od Predsednika i Sekretara naše najviše kulturne ustanove, sve dok je Komunisti nisu obesvetili kao i sve ostalo, ali još jake svojom starom tradicijom. Ali sve da su ga i bacili u podrum, on bi ipak stajao visoko, toliko visoko da ga nikakve komunističke Mitre ni okom ne bi mogle sagledati, a kamoli rukom dotaknuti.