in

Subjektivni elementi ili kako htio je da ode ali mu nijesmo dali

U pravu je sud. Čudo su subjektivni elementi. Posebno njihov izostanak. Evo primjera

Izvor: Vijesti

Kada je svaka kuka i motika, da ne pominjem praćene i prisluškivane, Milana, Meda i Andriju, skočila na sudije Višeg suda, koji su odbacili tužbu protiv predsjednikovog dimnjačara Miga, red je da neko stane u njihovu odbranu i podijeli stav “da subjektivni elementi kod okrivljenog Stijepović Slavoljuba izostaju jer nema dokaza da je isti u trenutku prijema novca od strane Knežević Duška u oktobru 2016. godine znao ili mogao znati da je ovaj novac pribavljen kriminalnom djelatnošću istog…”

U prevodu, to vam znači da Migo one večeri, kada je ušao kod Duška, nije znao za sebe, ili je u najmanju ruku bio van sebe, što od vile, što od predstojeće promocije u Zeti gdje će govoriti Šef, što od odgovornosti da ispuni Milov amanet i svrati kod Di Keja i na bazi, kako Milo reče, interesne uzajamnosti preuzme reket odnosno kovertu za DPS i Crnu Goru. Što je sve zajedno od Miga te večeri napravilo objekat a ne subjekat priče, iz čega je Sud pravilno zaključio da kod okrivljenog S.S. izostaju svi subjektivni elementi krivičnog djela pranja novca i biografije velikog Šefa.

Ili da vam još pojasnim – da Migo nakon posjete školskom drugu preuzetu kovertu i sa Milom navodno dogovorenih 100 hiljada dolara nije ponio Šefu, to jest uredno predao na blagajni DPS-a, već da je, kako nas ubjeđuje specijalni Katnić, otišao i po Zeti valjao dolare u eure, onda bi okrivljeni S.S. bio subjekat priče pa bi sudije Višeg suda dobile optužnicu sa elementima krivičnog djela ilegalno finansiranje stranke, čime bi bila otklonjena svaka dilema oko prihvatanja iste.

Tako dolazimo do okrivljenog Milivoja Katnića koji je, vođen subjektivnim elementima, odveo optužnicu u ćorsokak. Ispalo je da je Di Kej šef DPS-a i organizator kriminalne grupe, dakle DPS, koji mešetari sa pet-šest anonimnih likova iz zetske partijske ćelije, među kojima je i dimnjačar Migo, dok sve to sa udaljene sumnje ili distance gleda don Milo. Spremajući govor za odlučujuću promociju Duškovog DPS sa koje će još jednom pozvati na odbranu države od svih subjektivnih i objektivnih neprijatelja. Gdje mu Srbija dođe objektivni a Vučić subjektivni neprijatelj, dok kod Mandića, Meda i Pipuna izostaju subjektivni elementi bilo kakve izdaje.

U pravu je sud. Čudo su subjektivni elementi. Posebno njihov izostanak. Evo primjera. Svi smo znali da se još od 2008. Milo sprema da ode sa čela Partije, što nesumnjivo kod njega potvrđuje prisustvo subjektivnih elemenata ali mu oni, dakle objekti, nijesu dali. Kako tada, tako dan-danas, kaže crvenkapa Vuković: “Jer Milo Đukanović je htio da ode. Mislio je da prepusti novim generacijama ovu borbu, ali mu nijesmo dali”! I šta je onda Milu preostalo već da prihvati, da još jednom potisne subjektivne elemente zarad objektivnog interesa, da bude “ođe sa nama” i “da sa nama izvede do kraja ovu borbu”, gdje mu “ođe” ako ukucate na Google map ispada Kličevo, a borba je, ako gledate Jutarnji na tv Hepi, u stvari bitka za Nikšić ili kako se nekad to zvalo – Staljingrad.

Poslije Nikšića i bez navigacije stižete u Trebinje. Znate onu pjesmu, “Trebinje, Trebinje, kad me vidiš…“

Ali tako ne misli premijer Zdravko i njegova visoka delegacija kojoj su subjektivni elementi, u smislu pogača, kašičica, pomen, poljubac za odlazećeg, a posebno njegov odar – nadjačali objektivne okolnosti oličene u smrtonosnoj epidemiji koja nam svakodnevno odnosi živote sugrađana. Za ovu priliku Zdravko se zakleo ćivotu svetog Petra, svetom Vasiliju (slava mu i milost) a prije svih ministarki Jeleni, da će nositi masku, svuda po srpskom svetu pa i po Trebinju, iako su mu iz ANB-a predočili da je najsigurniji, i on i mi i Bato Carević, ako ostane kući ili kako to komite kažu – doma.

Ali, čudo je vjera. I planine pomjera, a kamoli živa čovjeka, to jest prajm ministra Zdravka. Tako je on u subotu ipak stigao u Trebinje, sa visokom delegacijom i sa maskom, odlučan da je ne skida kako nam je obećao, bilo da mu ponude da poljubi vruću pogaču, blagopočivšeg Atanasija ili samo njegov odar, jer bi time prekršio nove epidemiološke mjere IJZ koje nam garantuju da broj oboljelih na dnevnom nivou neće pasti ispod 500, što nam želi i Jevto Eraković. Time naš vječni Montenegro zadržava vodeću poziciju “u Evropu a možda i na svijet”. Da budemo prvi ne samo po zarobljenom pravosuđu i Milivoju, već i po epidemiji. Što nije bez međusobne veze. Jer i kod Katnića je zabilježeno prisustvo subjektivnih elemenata koji su ga gurali da ode, ali mu Lazović, Čarapićka, lepa Aneta i Splendid nijesu dali. Kao što su premijeru Zdravku subjektivni elementi i ANB savjetovali da ostane doma, ali mu sveti Vasilije, sveti Petar i Verica Bratić nijesu dali. Nego je otišao. Sami znate gdje. U lijepu našu Hercegovinu.

Šta mislite o ovome?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Milo Djukanovic

Đukanović: Podaci alarmantni, hitno zatvoriti granice Crne Gore

Federer bio na vrhu 311 nedelja, al zamalo! (foto)